Ako imaš hrabrost da kažeš “zbogom”, život će te nagraditi novim “zdravo”

Paulo Koeljo je napisao: Ako imaš hrabrost da kažeš “zbogom”, život će te nagraditi novim “zdravo”.
​Ove riječi nijesu mi izlazile iz glave kada sam razmišljala o svom životu i osjećala veliku prazninu unutar sebe. Toliko dugo mi je bilo toliko bolno da mi se činilo da nikada više neću vidjeti svijetlo na kraju ovog beskrajnog tunela.
Ja sam se sa nekakvom maniakalnom tvrdoglavošću držala za čovjeka koji me je učinio nesrećnom a bio je i veoma toksičan. Jer sam vjerovala da ću moći promijeniti ga, da će naša ljubav pobijediti sve nevolje i nesuglasice. Činilo se samo još malo i oluja će se završiti, sunce će uzdići.

Zapravo, samo sam se plašila da odem. Bila sam uplašena da neću moći naći nekog kao što je on. Obmanjivala sam sebe da je naš odnos prava ljubav. U stvari, sve to nije bila istina. Naša ljubav je bila toksična i duboko u duši sam shvatala da treba da pobjegnem od tog čovjeka što je brže moguće.

Naravno, shvatala sam da ako odem, biće mi jako teško. Jer sam uložila u njega toliko svoje ljubavi, topline, vremena i energije, da jednostavno nijesam mogla da zamislim da ćemo se nekada rastati i nećemo biti zajedno. Pored toga, ja se veoma vežem za ljude, što je situaciju pogoršalo još više.

Ali nijesam zasluživala takav odnos. To je bilo vrlo nepravedno! Osjećala sam se nesrećno i opustošeno, moje samoosjećanje i zdravlje su se pogoršali. Sve ovo je bio razlog zbog kojeg sam jednog dana odlučila da zauvijek odvojim sebe od njega i konačno zaustavim tu agoniju.

Odlučila sam da se suočim sa svojim strahom, koji je sve vrijeme paralizovao bilo kakve pokušaje da promijeni bilo šta. Unutra sam prihvatila život u kome njega neće biti. Sada sam sama, i sa sigurnošću mogu reći da nikada nijesam bila tako spokojna i mirna. Postala sam srećna i sama sebi dovoljna.

Ako i vi, kao i ja ranije, osjećate da vas ništa ne drži – odlazite. Zato što je ostajanje u odnosu koji vas ne zadovoljava emocionalno još bolnije.

 

​​Nađite u sebi hrabrost i smjelost. Znam da ih ima u vama, treba samo odlučiti. I ni u kom slučaju, ne vraćajte se. Odlazite od svih i svega što vam više ne znači ništa. Slušajte svoju intuiciju, ona nikad ne obmanjuje, ako sugeriše da je došlo vrijeme da se otpusti nešto čega već odavno nema.

​Nađite hrabrost da počnete život od početka. Postavite sebi cilj, da nađete to što će vas učiniti srećnim. I krenite naprijed. Sigurno ćete ga dostići!

Morate se riješiti starih okova da biste bili iskreni sa sobom. I verujte to vrijedi toga. Uskoro ćete se ubijediti u to! Jer, u stvari, sve je vrlo jednostavno. Samo treba naći hrabrost u sebi. Samo otići. I jednostavno biti srećan!

Mary Wright

Prevod teksta: http://www.transurfing-real.ru/2018/07/blog-post_44.html

​Prevela: Beba Muratović – bebamur.com

Tajna žive vode

Šezdesetih godina prošlog vijeka, desio se slučaj koji je preokrenuo sve poznate poglede naučnog svijeta o vodi. U jednoj od tajnih laboratorija u Njemačkoj, laboratkinji je upala u posudu sa destilovanom vodom ampula sa jakim otrovom. Ona je odlučila da sakrije svoju grešku i da je izvadi kad ostane sama, ali zaboravila je da izdvadi ampulu. Nekoliko dana kasnije ampulu je našao drugi radnik.
​ Budući da je ampula bila hermetički zatvorena nije postojala posebna opasnost izlivanja otrova, pa su odlučili da zaborave incident. Kasnije, ta voda je koriščena za pojenje laboratorijskih miševa. Nakon nekog vremena, miševi su uginuli. Vodu su odmah podvrgli najpreciznijim naučnim analizama. Sa hemijskog gledišta ona je bila savršeno čista.

​Na neki neshvatljiv način voda je poprimila smrtonosna svojstva otrova iako nije bila u kontaktu sa njim. Kasnije su naučnici dokazali da voda i nakon potpunog hemijskog čišćenja zadržava energetsku informaciju supstanci, u vidu elektromagnetnih kolebanja, koje su iz nekog razloga bile u njoj. Energetska informacija može uticati i pozitivno i negativno na bilo koji živi organizam.

Utvrđeno je da se voda ponaša kao živa supstanca, može da apsorbuje i skladišti energetsku informaciju i razmjenjuje je sa okolinom. Bilo koje dejstvo: hemijsko, elektromagnetno, svetlosno, zvučno, pa čak i ljudska misao ili riječ – imaju na vodu najdirektniji uticaj i mijenjaju je.

Struktura vode – to je kako su organizovani njezini molekuli. Čak i sa jednostavnim mikroskopom, možemo vidjeti kako su molekuli grupisani u grupe. Ove grupe se zovu klasteri. Naučnici su pretpostavili da su klasteri svojevrsne memorijske ćelije u kojima voda kao na magnetofonskoj traci zapisuje sve što vidi, čuje i osjeća. Savremeni instrumenti su fiksirali da u svakoj memorijskoj ćeliji vode postoji 440.000 informacionih panela, od kojih je svaki odgovoran za neku vrstu interakcije sa okolinom.

U XIII vijeku italijanski matematičar poznat u cijelom svijetu Fibonači, istražujući razne prirodne pojave otkrio je “zlatni presjek”: Beskonačni niz brojeva, gdje je svaki sledeći zbir predhodna dva. Ako podijelimo bilo koji broj sa susjednim većim, uvijek ćemo dobiti 0,618. Leonardo da Vinči stvarajući svoje slike je koristio ovo pravilo strukturnog savršenstva. Nazvao ga je “zlatni presjek”. Pri čemu odnos, većeg dijela sa manjim, cjeline sa većim dijelom, uvijek je jednak 0,618.

Mnogo ranije, u IV veku prije naše ere, drevni grčki matematičar i filozof Pitagora, pronalazi ovaj odnos u geometriji. Ako se vratimo još trista godina prije vidjećemo da se spominje i kod drevnih Egipćana. Oni su ga zvali “Božanska suština”. Ne znači li to da je i Pitagori i Fibonacciju i Leonardu da Vinčiju i mnogim drugim genijima čovječanstva, dato znanje o postojanju posebnog harmoničnog zakona, koji se javlja u osnovi svega savršenog na ovom svijetu.

Nedavno su naučnici postavili senzacionalnu hipotezu. Zakoni kosmosa zapisani su u vodi! Zlatni presjek, “Božanska suština” pronađena je u molekulu pahulje vode. U običnoj vodi ugao između atoma vodonika je 104 stepena. U snijegu je uvijek 108 stepeni. A odnos dužina vodonikovih veza je 0,618.

Uz pomoć vode se već uspješno liječi, predviđaju zemljotresi i druge prirodne nepogode. Ali, neverovatna svojstva vode se ne završavaju sa tim.
Film “Tajna žive vode” – je novo otkriće naučnika širom svijeta. Ovi jedinstveni podaci, su omogućili stvaraocima filma da postave jednu danas senzacionalnu hipotezu – zakon univerzuma je zabilježen u vodi.

​Otkrivena tajna uspjeha kineskih sportista na Olimpijadi u Pekingu

Naučnici iz Sankt Peterburškog naučno istraživačkog Instituta za fizičku kulturu objavijestili su o pronalasku metode koja može pomoći sportistima u pripremama. Pronašli su kako da naprave posebnu vodu koju su pili kineski sportisti tokom Olimpijskih igara 2008. u Pekingu.

Prema riječima zamjenika direktora Instituta, prof Konstantina Korotkova, naučnici su napravili uređaj sa Grafenovim filterom pomoću kojg se može dobiti strukturirana voda.

Ako se ta voda upotrebljava dugo vremena, ima pozitivan efekat na radne sposobnosti sportista, smanjuje za 15-20 odsto vrijeme oporavka nakon fizičkih optrećenja, dovodi do normalnog krvnog pritiska i pulsa. Sve ovo se dešava zbog optimizacije energetskog metabolizma u tijelu.

“Naš institut će dostaviti sve podatake, dobijene rezultate eksperimenta koji je trajao mesec dana, u Sankt Peterburškom fakultetu za fizičku kulturu, naučnom odeljenju Ministarstva sporta. Ovaj eksperiment će biti nastavljen na nivou olimpijskih timova… Ako uspijemo sa ovom bez doping metodom pomoći sportistima u okviru nacionalnih timova u različitim sportovima, to će biti veoma dobro. Iskreno, nijesmo očekivali da će struktuirana voda imati tako pozitivan uticaj na organizam sportista. Ovo su nevjerovatni rezultati.”- citira Itar-Tass Korotkova.

​Prevela: Beba Muratović – bebamur.com

Kako uspostaviti ispravan kontakt u odnosima – saveti Ekarta Tola

Ovi savjeti će pomoći da budete u odnosima bez straha i bola.
​Čim se zaljubimo, počinjemo da zavisimo od tih odnosa? Vidimo u drugom čovjeku to što nedostaje nama samima, ulazimo u odnose u kojima se osjećamo samo dijelom cjeline, doživljavamo drugog kao svoju “polovinu”. I vrlo često na tom putu nas čekaju razočarenja: jer naš partner ne radi uvijek onako kako bismo željeli.

Ekart Tol, jedan od najpoznatijih duhovnih lidera našeg vremena, kaže: pristup ljubavi kao potrazi svoje “druge polovine” ne vodi nikuda. To vam ne pomaže da rastete, ne oslobađa od bola – naprotiv, ograničava vaše unutrašnje “ja”. Sve dok ne steknete svjesnost sebe u sadašnjem trenutku, svaka veza će neizbježno voditi do nezadovoljstva.

Šta treba učiniti da se uspostavi ispravan kontakt sa partnerom i nađe balans koji će vam omogućiti da pravilno doživite odnos sa njim?

1. Otvorite u sebi put ženskog načela. Energetska vibracija uma, koja nas tjera da se suprostavljamo, borimo za kontrolu, napadamo, po svojoj suštini je muško načelo. Kreirana je da nas drži u strahu.

Da bismo izašli van predjela uma i otkrili u sebi duboku realnost postojanja, treba ispoljiti druge kvalitete: popustljivost, osudstvo osude, otvorenost. Treba dozvoliti životu da postoji, a ne suprostavljati mu se. Samo takvo stanje će vam omogućiti uklanjanje unutrašnjih barijera koje vas ometaju da uspostavite dubok kontakt sa partnerom.

2. Potrudite se da zaista čujete drugog čovjeka. Čak i ako već osjećate svoje duboko prisustvo u sadašnjosti, ako ste odustali od unutrašnjeg glasa koji nastupa sa optužbama i ne dozvoljava da se živi u sadašnjosti, vaš partner možda još nije dostigao to stanje. Može vas napasti, osuditi, pokušati da kritikuje.

Umjesto da reagujete na njegove postupke uzrokovane dejstom uma, pokušajte da uvedete sopstveni mehanizam uključivanja zaštite da podignete nivo osviješćenosti u svojim emocijama. Čujte to što govori “tijelo bola” drugog čovjeka i pokažite mu put oslobađanja od tih osjećanja.

​3. Odustanite od klackalice “ljubav-mržnja”. Upravo to se dešava kada prebacite centar svog svijeta spolja, u drugog čovjeka, i postanete zavisni od njegovih dejstava i reakcija. Osjećate “ljubav” kada čovjek zadovolava vaše potrebe i “mržnju” kada se to ne događa.

​Kada prođe početna evforija, odnosi izvlače spolja taj bol i nesreću koja već postoji u vama. Odustanite od potrebe da reagujete, umjesto toga produbite i ojačate svoje prisustvo u sadašnjosti. To će vam omogućiti da osjetite istinsku vezu koja vas povezuje sa drugim čovjekom i stalno podržava osjećaj zajedništva sa njim.

4. Skrenite pažnju vašeg partnera na sadašnji trenutak. Dajte mu da osjeti tu energiju koju može dati prisustvo u sadašnjosti i odustajanje od života u prošlosti i budućnosti. Ako oboje steknete to stanje, vaš kontakt će biti na nivou koji je znatno viši od uma i emocija.

5. Gledajte na svog partnera drugim očima, oslobođeni od prošlosti i budućnosti, od straha i bola. Živite u sadašnjosti i zavoljećete drugog kao samoga sebe, jer ćete u njemu prepoznati svoju sopstvenu suštinu. Više neće biti potrebno da ulažete napore da održite kontakt – vaši odnosi će preći na drugi, duhovni nivo.

Prevela: Beba Muratović – bebamur.com

Odnos sa muškarcem – projekcija odnosa sa sobom

Sve što želiš od njega, uradi sama za sebe!
​Ne možeš tražiti od njega ono što nijesi uradila za sebe, nijesi sama sebi dala.

Ovo ni u kom slučaju ne anulira potrebu žene za pažnjom muškarca i njegovu želju da učini svoju ženu srećnom.
Ova dva pola postoje istovremeno. Između njih je tanka linija: možete potpuno da uđete u sebe, postanete super samodovoljni, sagorite u sebi potrebu da prihvatite, a prihvatanje i zadržavanje je svojstvo ženske prirode, ili suprotno, potpuno prebacite odgovornost za sebe i svoj život na muškarca, a to je već zavisnost koja dovodi do odnosa žrtave (odnosa žrtve i nasilnika).

Važno je držati sve u balansu: dati sebi stanje “plusa” i davati ga sebi iznova i iznova, ne očekujući da to učini muškarac za tebe, i istovremeno prihvatiti njegovu pažnju. I normalno je očekivati od muškarca određena dejstva, ali i razumno – ostajati pri tome u samodovoljnosti, ne dati mu uzde za upravljanje tvojim životom, takav teret nije za svakoga i teško je opterećenje, nemoguće ga je dugo nositi.

Govorim o očekivanjima od partnera na psihološkom planu.

Na primjer, kada se žena plaši da će je muškarac napustiti. Odgovoriću, da u svemu postoji norma, a iznad toga počinje preuveličavanje. I u ovom pitanju, takođe, postoji norma, niko ne želi da bude napušten, ali kada postane fiks ideja, to dovodi do paničnih napada, tada prestaje biti norma.

Govorim o posebnim strahovima koji su bolni i stalno se pojavljuju u odnosima. Tako, bojim se da će me ostaviti. To je prilika da razmislite: “U kojim situacijama sam odbacila samu sebe?” Takve situacije su bile ponavljane mnogo puta, inače ovo pitanje ne bi bilo toliko bolno. Isto kao “ne želim da se nemarno odnosi prema meni, ponižava me, govori loše stvari o meni”, itd.

Sve pretenzije koje imamo prema partneru u stvari su naše sopstvene pretenzije prema sebi, koje konstantno pokazujemo nezavisno, nalazi li se pored partner ili ne. Mi smo nečim nezadovoljni u sebi, i želimo da partner popuni taj jaz, bude zadovolja sa nama, pokaže svoje zadovoljstvo, ali on to neće učiniti dok mi ne budemo zadovoljni sami sa sobom.

O tome se radi. To je najvažnije što treba dati sebi. Ako ne želiš da te ponižava, ne ponižavaj sebe. Ako ne želiš da govori loše, ne govori loše o sebi. I nije riječ o razmišljanju o sebi naglas, već o iskrenom odnosu sa samim sobom, pri stalnom kontaktu sa sobom, u kojem postoji nešto što nas muči, što stalno pronalazimo u sebi i pokušavamo da dobijemo na račun drugih, da ne bi bilo tako bolno.

Ako postoji nešto od čega osjećamo stid u sebi, partner će obavezno obratiti pažnju na to i istaknuti u istom svijetlu kako se mi sami odnosimo prema tome, tj. u suštini, on će reprodukovati naš unutrašnji model odnosa sa sobom.

​​Kada želimo da se sakrijemo od svijeta, mi zapravo želimo da se sakrijemo od sebe. Kada se stidimo nekoga ili ismijevamo, stidimo se sami sebe. Kada mislimo da nam pričinjavaju bol, sami sebi smo već mnogo puta pričinjavali bol na tim istim mjestima.

Ne treba voljeti sebe apstraktno, već tačno – ta ​​mjesta koja su “neprijatna”, i tek onda se može voljeti sebe, voljeti cijelog sebe – to je samo posledica, jer sve ostalo, osim tih specifičnih mjesta, mi i tako volimo.

Odgovorite sebi na 2 pitanja:

1. Šta me vrijeđa?

2. Čega se najviše plašim od ljudi iz okruženja? Ovo pitanje se takođe može postaviti i na drugačiji način: “Čega se bojim, da će me osuditi?” Čega se bojim da će se otkriti? Šta o sebe ne želim da neko vidi? ”

Pa, i još pitanja za “zakusku”:

– Čega se stidim u sebi?

– Zašto krivim sebe?

U tome se krije najvažnije – to što ne možete sebi oprostiti, zbog čega ne možete sebe da volite.

​A ne treba ići na kraj svijeta, da biste voljeli sebe sa drugog kraja – nećete uspjeti. Ovo je jedino i najvažnije, što treba zavoljeti u sebi.

© Inna Makarenko

Jedan od najvažnijih zakona – balans između uzimanja i davanja

Budući da su me raskidi okupirali dugo vremena, želim da pišem o njima detaljnije. Već sam pisala šta su raskidi i koji zakoni u njima djeluju. Ali nijesam spomenula jedan najvažniji zakon. Zato što sam željela o njemu da pišem odvojeno. On se ne odnosi na hijerarhiju, ali prožima cio život. To je, po mom mišljenju, osnova svih harmoničnih odnosa. U bilo kojim komplikovanim odnosima na neki način on je narušen.

To je zakon balansa. U bilo kom odnosu, mora biti uspostavljen balans između “uzimanja” i “davanja”. Harmoničan odnos liči na hod gimnastičara po konopcu ispod krova cirkusa, sa dugom motkom u ruci. Gimnastičar može opstati samo ako balansira. A ako jedna strana motke prevagne – gimnastičar će se survati dolje. Takođe, i odnos.

Kako narušavamo balans

Na primjer, žena po svojoj prirodi voli da daje – da služi, da pomaže, da podržava. Pri tom za mnoge žene je problem da uzimaju. Da primaju poklone, komplimente, pomoć. U tom trenutku, čini joj se da će biti opet za nešto dužna. Mnogo joj je lakše da ne prihvata, da ne bi dugovala. I ponovo davala, davala, davala,…. To odlično znam po sebi. Upravo takvo ponašanje žene uništava vezu.

Isto tako, postoje ljudi koji su od djetinjstva navikli da uzimaju – oni jasno znaju šta im je potrebno. To je “konzumerizam” i “parazitizam”. Oni rade to što im treba. I pokušavaju svuda i uvijek da maksimalno uzmu. Istovremeno, ne vole da daju ništa – čak ni stare stvari. Mnogi ljudi ne vole da plaćaju poreze, ali veoma vole socijalna davanja i nadoknade. Takvih primjera isto ima mnogo.

Naravno, većina od nas nije sto posto davalac ili sto posto primalac. U nekim situacijama, previše uzimamo, a u nekim previše dajemo. Ali važno je shvati da mora postojati balans u svim odnosima.

Ako sve vrijeme daješ i daješ, a ne uzimaš ništa – čovjek pored tebe je u ogromnom dugu. To je kao da si mu objesio oko vrata ogroman kredit koji nikada neće otplatiti. Prvo, zbog toga što ti ne uzimaš od njega ništa. A drugo, i kamate se nakupljaju, i penali … Čovjek ne može da živi sa takvim teretom – i on nema drugog izlaza nego da ode. A onda još bude okrivljen – jer sam mu ja dala najbolje godine svog života.

Ako sve vrijeme, ništa ne daješ, prije ili kasnije, partner se iscrpi. Doći će trenutak kada više ne može da daje. I on počinje da želi nešto za sve te godine. On traži, zahtijeva, vrijeđa se, ljuti … Ako nijesi spreman da nešto daš, ta je veza takođe osuđena.

Kako održavati balans?

Smatra se ako se dobije nešto dobro, uvijek treba dati čovjeku bar malo više. To jest, na primjer, ako ti je dao čokoladicu, ti njemu sjutra daj – dvije. Posle toga on tebi – tri. A ti njemu – četiri. U takvom odnosu ljubav raste svakog sekunda. Jer u svakom momentu oboje misle o tome kako da usreće svog voljenog i daju mu malo više. Tu je sve jasno 🙂

Ali postoji i druga razmjena. Ako neko stvara bol drugome. Šta tada raditi? Sjediti i osmjehivati se? Reći: “Velikodušno ti opraštam?” Da li to jača vezu? Ne.
Na primjer, muž je prevario ženu. Dolazi sa pokajanjem. A žena i bez suza, i bez prekora, oprašta. Odmah. Šta se dešava? Njegov osjećaj krivice se umnožava stotinu puta (ja sam takav gad, a moja žena je svetica!). Ona postaje veća od njega. I porodica je već osuđena. Ljubav kod njih umire, u takvom disbalansu, porodica ne može da živi. On će živeti sa njom zbog osjećaja krivice. Ona zbog osjećaja dužnosti.

Nije stvar u tome da ne treba oprostiti. Suprotno, treba oprostiti. Ali sa pozicije jednakosti. Sa sistemske tačke gledišta, u ovom slučaju potrebno je uzvratiti partneru nešto loše, ali malo manje.

To jest, kao odgovor na njegovu prevaru, žena je obavezna da napravi skandal, da ne razgovara sa njim neko vrijeme, i tako dalje. To jest, da ga povrijedi. Ali! Malo manje. I tada sve loše u porodici stremiće ka nuli.

Balans treba da bude svuda

Ali najvažnije, da se to odnosi na sve u okruženju. U odnosima u biznisu, na poslu, sa prijateljima.

Jeste li primijetili da kada čovjek izgara na poslu za mizernu zaradu, zbog nečega dobija otkaz?

Ili prijatelji kojima pomažete sve vrijeme, često su drski i prekinu odnos?
Isto tako, i biznis iz kog se neprekidno izvlači novac bez ikakvog ulaganja, prije ili kasnije umre.

To je prirodan zakon rasta i razvoja svega. Veoma je važno da naučite da poštujete balans. Važno je uzimati sve što nam daje partner, i davati toliko koliko je potrebno.
Jedini odnos u kom zakon radi malo drugačije je roditeljsko – dječji odnos. Roditelji uvijek samo daju djeci. Djeca uvijek samo uzimaju od roditelja. Da bi potom davali – ali ne svojim roditeljima, već svojoj djeci. To jest, treba uzimati i davati. Samo “u druge ruke”.

Energija teče od predaka prema potomcima, i nikada obrnuto. Ne možemo preokrenuti rijeku ljubavi unazad, a ako to činimo, rezultat će biti tužan.

Roditelji nam daju život, i to je neplativ dug. Naš zadatak je u tome da prihvatimo taj dar. Prihvatimo ga svim srcem. Pomirimo se sa tim da nikada nećemo moći da im to vratimo. Nikad. To je Božji dar koji primamo preko svojih roditelja.

Naš zadatak je u tome da prenesemo vatru života dalje – svojoj djeci. I ne tražimo od njih da vraćaju dugove. Samo da gledamo kako oni prenose energiju svojoj djeci i tako dalje. O tome ću pisati odvojeno, jer je ti suviše opširna i aktuelna tema.

Kako ovo primijeniti

Sve napisano preporučujem da se primijeni samo na sebi. Tek tada postoji mogućnost da se nešto promijeni. Ne mislite o partneru, gdje on spada. Već mislite – gdje sam ja, šta ja radim, a šta – ne.

Ako mnogo dajem, šta treba da radim? Neophodno je privremeno zaustaviti aktivno davanje. I učiti uzimati, ako daju. Ako ne daju, naučiti ne čekati kada će početi da davaju.

Ako mnogo uzimam, šta treba raditi? Privremeno prestati uzimati i početi učiti davati. Ako ne uzimaju, šta treba raditi? Kao minimum, prestati uzimati.
Kako izmjeriti “više” i “manje” – u smislu vraćanja malo više dobroga ili malo manje lošega? Mjeriti svojim sopstvenim osjećajem i svojom sopstvenom savješću. Svako od nas unutar sebe uvijek zna gdje je ta granica.

Da li se svuda vraća loše i je li to normalno? Sa moje tačke gledišta, nije normalno pretvarati se da je sve u redu. U bilo kojim odnosima neophodno je pomagati partneru da raste uključujući i pomoću kritike. Forma kritike može biti različita. Kao odgovor na prevaru – dužni smo da reagujemo, inače će se odnos u potpunosti razrušiti. Kao odgovor na trenutnu nezaiteresovanost – raditi po sopstvenom nahođenju, u zavisnosti od stepena duševne boli.

Odnos je uvijek razmena i kretanje. Može se kretati ili na više ili na niže. Ili odnos jača i razvija se, ili umire i degradira. Meni lično ovo znanje je pomoglo da razvijam odnose. Zato i pišem o tome.

Želim svima da nađete tu tačku u kojoj će vam biti komforno i lako da uzimate sve to što daje život, Bog i ljudi. A pri tom da isto tako lako i radosno dajete nešto što drugima daje život, Bog i ljudi.

Autor: Olga Valjaeva

Uvređenost – posledica gordosti i neumeća komuniciranja

Svakom čovjeku je svojstvena uvrijeđenost. Evo na primjer danas, na putu do posla neko vam je slučajno stao na nogu i nije se izvinio. Uvrijedili ste se? Naravno! Ili, voljena osoba je rekla ili uradila nešto loše. Uvrijedili ste se? Naravno!
Ili vi sami, zamislivši se, počeli ste da pijete kafu suviše vruću i izgoreli se. I odmah ste se naljutili: na sebe, na kafu i na cio svijet. Eto baksuz …

​Uprkos tome što je uvrijeđenost veoma česta i što je redovno doživljava svaki čovjek, neophodno je shvatiti njenu štetnost i što je moguće manje prepustiti se tom osjećanju.
Od kuda dolazi taj osjećaj i zašto toliko utiče na čovjeka?

​Nikoga ni sa čim nije moguće uvrijediti!

Sam čovjek odlučuje da li će se uvrijediti ili ne. U većini slučajeva, naravno, da se uvrijedi: a kako drugačije da se doživi nepravedna primjedba šefa, kako dugačije da se reaguje na odlazak voljene osobe, koja je uz to po vama manje vrijedna, kako drugačije svijetu da se pokaže svoje nezadovoljstvo životnim nivoom?

U svojoj uvrijeđenosti odrasli ljudi izgledaju malo smiješno, kao mala djeca iz jaslica, koji ljutnjama i obilnim suzama dobijaju pažnju.

Šta može da dobije čovjek koji je odavno prošao taj uzrast, a uvrijeđenost sa razlogom ili bez ikakvog razloga se ne zaustavlja, pri tome dok se ljuti on ozbiljno vjeruje da mu taj osjećaj nekako pomaže u životu?

On ne shvata da je uvrijeđenost – destruktivan osjećaj koji ometa razvoj njegove ličnosti. Ljudi koji su ogorčeni nikada ne postižu uspjeh u bilo kojoj sferi života.

Ako pustite uvredu u svoju dušu i omogućite joj da se tamo nastani, to će postati osnovni osjećaj koji neće dozvoliti drugim osjećanjima da se razviju. Ona će početi da u zametku uništava sve najblagodarnije porive čovjeka, potrebne za lični razvoj.

Uvrijeđenost je glavna prepreka za postizanje ciljeva.
Uvrijeđenost je uzrok bolesti koje se javljaju na fizičkom planu.

Da li shvatate koliko je ona ozbiljna?!

​U osnovi svih uvreda leži neopravdano očekivanje i neostvarenje želja.

U komunikaciji sa bliskim ljudima, prema kojima nijesmo ravnodušni, od njih stalno očekujemo nešto: majka će mi kupiti lutku (nije kupila); danas će moj momak zbog mene ranije završiti posao, i poći ćemo u kafić ( nije završio, nijesu pošli); moje dijete će savršeno da nauči engleski i upisaće najprestižniji fakultet na prestižnom univerzitetu (nije naučio, nije upisao – sviđa mu se da liječi životinje). ​

​I krećemo: uvrede se pojavljuju iz vedra neba, praktično iz vaše fantazije, optužbe padaju na glave porodice i prijatelja kao iz roga izobilja, a oni ne shvataju u čemu je problem i počinju sebe da smatraju krivcem zbog vašeg umišljenog “jada “.
​Na taj način, uvrijeđen čovjek ne uništava samo sebe, već i nameće destruktivna osjećanja svojim najmilijim.

Da uvreda ne bi uništila vaš svijet, vaše planove, vašu ličnost, morate naučiti da transformišete ovo negativno osjećanje u pozitivnu energiju uspjeha i razvoja:

1. Otpustite uvredu, oslobodite se nje. Ako ste uvređeni na konkretnog čovjeka ili ljude, oprostite im na svim vama dostupnim načinima, dajte im na znanje da se ne ljutite na njih, i da ih smatrate učiteljima svog života: to im napišite, pošaljite SMS i pozovite. Ako oni ne žele da vas vide i čuju, ili vi njih, tada koristite tehniku vizualizacije – veoma jarko i jasno, zamislite čovjeka kome opraštate, i najiskrenije i sa ljubavlju izgovorite frazu za oproštaj. Oprostite ne površno, već od sveg srca.

2. Pokušajte da ne pustite uvredu duboko u dušu. Udaljite se od neprijatnih situacija i neprijatnih ljudi. Ne zaboravite, ogorčeni i agresivni ljudi su energetski vampiri i u svojoj uvrijeđenosti oni vas provociraju na kontakt, da se barem malo nahrane vašom životnom energijom. Ne dajte im tu šansu.

3. Ne pravite nagle pokrete na putu postizanja svojih ciljeva. Ako ste postavili u mislima neku želju (da postanete bogati, da budete voljeni), krećite se prema njoj veoma sporo i pažljivo, ne gubite vrijeme na nepotrebne uvrede (danas vam se nije dalo), i postepeno ulazite u rezonancu sa tom željom, demonstrirajući smirenost i nepretjeranu zainteresovanost (ako ne uspijem, tada neću moći ni živjeti)

Kao rezultat toga, čovjek shvata da nije uspio da postigne svoj cilj, razočara se, uvrijedi se na život, na sebe, univerzum, koji mu navodno nije pomogao, i prestaje da djeluje, a samim tim prestaje da se razvija.

4. Prekinite da očekujete od okruženja model ponašanja koji vama treba, i neke pozitivne promjene koje su po vašem mišljenju potrebne odmah ovdje i sada, zapamtite da je univerzum funkcioniše po principu: “Niko nikome ništa nije dužan.”.

Uvrijeđenost – je posledica gordosti i neumjeća komunicije. Lažno samouzdizanje primorava čovjeka da vidi sebe, voljenog, kao super-biće: “Ja sam najljepši, ja sam najpametniji, ja sam najuspješniji.” A univerzum i drugi ljudi ga doživljavaju kao običnog, šef ga opominje zbog kašnjenja, kao običnog radnika, veljena djevojka ga ostavlja zbog drugog, jer ne nalazi ništa zanimljivo u toj ličnosti. “Super biće” ne razumije zašto njega tako savršenog, podcjenjuju, i počinje da se ograđuje i štiti od svijeta uvredom.

Ali čak i čovjek najzaraženiji sa sujetetom i uvrijeđenošću može da transformiše svoje destruktivne emocije u kreativnu energiju. Sve se usklađuje preko iskrenog oproštaja.

Oprostite okruženju, oprostite svima koji su daleko ili blizu, svima koji su živi i koji više nijesu, ako su vas nečim uvrijedili.

A što je najvažnije, oprostite sebi!

Prema statističkim podacima, većina ljudi najviše se ljuti na sebe: mogao sam da uradim, ali nijesam, mogao sam reći, ali sam ćutao, da sam postupio drugačije, sve bi sada bilo drugačije.

​Ne sakupljajte uvrede, a ukoliko ste ih nakupili, u vašoj moći je da ih pretvorite u energiju za razvoj i lični rast. I nije kasno u bilo kom životnom dobu, reći: “Ja nijesam bio u pravu, ali sebi opraštam i dozvoljavam sebi da postignem te ciljevi kojih sam dostojan!”.

Nikolaj Bulgakov

Neverovatno! Neke reči izazivaju mutageni efekat čudovišne snage

Naučnici su došli do zaključka da DNK usvaja govor i misao čovjeka. Svaka izgovorena riječ – nije ništa drugo do genetski program, koji može suštinski da promijeni vaš život.
Drugim riječima, čemu je čovjek izložen, od toga na kraju i stvara nasledne programe.

​DNK molekuli koji su odgovorni za nasleđe, primaju zvučnu informaciju kada samo razgovaramo ili slušamo nečiji razgovore.
DNK takođe prima svjetlosnu informaciju kada čuteći čitamo, ili gledamo nešto. Pri tome neki razgovor ili tekst ozdravljuje nasleđe, a drugi je traumira.

​Akademik Medicinsko – tehničke akademije nauka, član Njujorške akademije nauka P.P. Garjajev smatra da pomoću verbalnih misaonih formi čovjek gradi svoj genetski aparat.

​Ispostavilo se da molitvene riječi pobuđuju rezervne mogućnosti genetskog aparata. Molitvama su mnogi sveci izliječili beznadežne bolesnike. Blagoslov svetih proširio se na nekoliko generacija.

A prokletstvo uništava talasne programe, što znači da narušava normalan razvoj organizma. Zombiranje, kletve, majčino prokletstvo mogu da liše čovjeka volje, zdravlja, pa čak i samog života, samo zbog kvaliteta svog glavnog instrumenta, riječi.

A sada glavni zaključak naučnika: talasna genetika tvrdi da genetskom aparatu čovjeka nije važno da li njegov vlasnik misli, čuje ili čita. Pošto se bilo koja informacije može utisnuti u tzv. talasni genom.

Pri tome DNK aparat nije u mogućnosti da razlikuje od koga dobijate informaciju, da li je to živi sagovornik ili TV ekran. DNK molekuli su u mogućnosti da razmjenjuju tu informaciju pomoću akustičnih i elektromagnetnih talasa.

​Ali najupečatljivije je da su u svojim eksperimentima naučnici riječima izazvali mnoga “čuda”, ili genetske efekte. Naučnici su stvorili aparat koji pretvara ljudski govor u elektromagnetne talase koji mogu da utiču na molekule nasleđa – DNK.

Ispostavilo se da neke riječi izazvaju mutageni efekat čudovišne snage.

Deformišu se i kidaju hromozomi, geni zamjenjuju mjesta. Kao rezultat toga, DNK počinje da proizvodi neprirodne programe koje replicira organizam, prenosi potomstvu program samouništenja. Prema riječima stručnjaka, ove čudne riječi izazvaju mutageno dejstvo, slično onom koje izaziva izlaganje radijaciji snage od 30 hiljada rengena! Strašno je čak i pomisliti šta se dešava sa čovjekom posle takvog verbalnog uticaja, ako se 50 rengena smatra smrtonosnom dozom za njega.

Srećom, ovi eksperimenti su sprovođeni na sjemenu biljke Arabidopsis. Ono je skoro svo uginulo. A oni koji su preživjeli postali su genetske nakaze, koji nijesu mogli da programiraju razvoj zdravih organizama. Njihovo potomstvo je potpuno degradiralo tokom nekoliko generacija.

Naučnike je najviše iznenadilo to da mutageni efekat nije zavisio od sile uticaja. Oni su riječi nekada govorili glasno, nekada tiho, a ponekad šapućući jedva čujno, a dobijali su iste rezultate.

​Možda aparat pojačava energiju zvučnih vibracija? To je isključeno: aparat je radio na dvije AA baterije, koje se obično stavljaju u džepnim baterijskim lampama. Za efekat od 30 hiljada rengena treba stvoriti napon hiljadama puta viši od onoga što mogu da daju ove baterije.

Ima se o čemu zamisliti, zar ne? Zar ne biva jasno da su mnoge teškoća u životu “zaprogramirane” od strane javnog mnjenja, države, svjetskih moćnika samo za to da se učini svaki predstavnik jačeg pola slabim i zavisim od “dopinga” u obliku psovki, alkohola, pušenja, prejedanja, bluda i itd

Pogledajte kako obično odgovarate na jednostavno pitanje: “Kako živiš?”. “Onako … kao i svi …”. Pogledajte o čemu i kojim jezikom razgovorate u muškom krugu? Kakve emisije gledate, ili koje informacije na Internetu istražujete? Sve je jasno? Ako još nijeste shvatili da nivo vašeg uspjeha u životu zavisi od vašeg nivoa razmišljanja i komuniciranja, onda poslušate mišljenje naučnika.

Čujte, i odlučite sami kakvi želite da budete, kakvu informaciju ćete pustati u svoju sferu, kakve misli i riječi ćete koristiti od sada da biste stekli svoju snagu, da biste bili samopouzaniji, da biste ojača svoju volju, da biste ispoljili sebe, i svoju harizmu 100 posto, da biste učinili svoju ženu najsrećnijom na svijetu, da bi se vaša djeca ponosila svojim ocem, da bi se poboljšao život na Zemlji, i da bismo svi mi življeli okruženi dobrim i saosjećajnim susjedima.

Prevod teksta: econet.ru

Možda ne razumeš šta si izgubio, ali veruj mi, hoćeš

Ima puno toga za reći o davanju šansi ljudima. Davanje nekome tko ne zaslužuje vaše vrijeme i pažnju.

To sam ja učinila za tebe. Dala sam ti toliko vremena da shvatim što želiš. Dala sam ti svemir. Držala sam se iz tvog života u nadi da ćeš se uskoro jednog dana, vratiti k meni.

Ali to je bio problem. Nikada nisi imao namjeru biti samnom. Nikad nisi imao jednu, jedinu dobru namjeru prema meni i morala sam naučiti to na teži način.

Naučila sam čekajući tebe. Izgovarajući ti isprike.

Cijeli život je o lekcijama. Dobro i loše. Ali jednom, želim te naučiti nešto što je više od teške pilule za progutati.

Možda to ne bi shvatio, ali prije ili kasnije ćeđ shvatiti da si zabrljao. Veliko vrijeme. Uzeo si nešto iskreno i stvarno, nešto što većina ljudi provodi cijeli svoj život tražeći, a ti si to uništio.

Sve ono što si rekao i učinio, nije bilo ništa. Bile su to samo prazne riječi.

Ali stvar je ta da, dajem ti više nego što znaš. Završila sam sa davanjem svega. Nisam savršena i nikad nisam tvrdila da jesam. Ali jedno sigurno znam, moje je srce puno veće i bolje i jače od tvog. I znam da ću nakon ove propasti, nakon ovog tragičnog rušenja, vratiti se.

A ti.

Pa, tko zna što ćeš učiniti. Ali obećajem ti, prije ili kasnije da ćeš misliti o meni i znati kakav je osjećaj kajanja kada izgubiš nešto. Nešto što bi trebao držati blizu, a ne gurati od sebe.

Ne mogu promijeniti ono što se dogodilo. I što je još važnije, ne mogu tebe promijeniti. Ali želim da znaš da ću biti u redu. Uskoro ćeš biti sjećanje, prolazna misao, samo nešto malo.

Koliko sam htjela da budeš trajan, dokazao si da nisi dostojan toliko. Ne mogu to promijeniti, a sada kada je sve to rečeno i učinjeno, znam da ni ja ne bih željela. Čak i da sam mogla.

”Ako odem, nestaću ZAUVEK”: Imao si dovoljno drugih šansi.

Osjećam  kao da uvijek postoji jedna osoba u vezi koja voli više, govori malo nježnije i pokazuje malo više ljubavi.Ta osoba sam uvijek bila ja.Trebalo je gotovo tri godine da saznam da sam zaljubljena u narcista.Biti empata, sve što sam pokušavala učiniti je da razumijem tvoj život i brinem se za tebe.

Natrag i naprijed idemo, u ovom predvorju pakla da li bi trebali okončati stvari zauvijek ili nastaviti ovu otrovnu vezu, ali mi smo zavisni jedno o drugome.Međutim, ne postajemo mlađi, i ova vrtoglavica je iscrpljujuća.Zašto te volim, iako si neljubazan? Osjećam mučninu u trbuhu sa svakim danom koji prolazi, jer postajem sve više i više nevidljiva.

Uz sve to, postoji samo jedna stvar koja bi se mogla reći – ako odem opet, nestaću zauvijek.U potpunosti si me izgubio.Otišla sam jednom prije, ali nešto se dogodilo i vratila sam se, nakon samo nekoliko mjeseci .Do sad si me držao neko vrijeme, ali moram to učiniti za sebe.Koliko god te volim, kad odem, ja ću biti duh.Zaslužujem da tugujem, oporavim se i krenem dalje.Ne mogu si to ponovo uraditi.

Rekao si da će ova put biti drugačije.Biće promjena.Provest ćeš vrijeme samnom, i neću biti sama.Znam da oboje imamo vrlo zahtjevne poslove, ali to nije izgovor zašto ovo nije uspjelo.Dugujem sebi da krenem dalje.AKo odem, nemoj očekivati da ću se vratiti.Volim te.I mislim da ću uvijek.Ali ne mogu nastaviti osjećati se kao da se slamam svaki dan kada sam sa tobom.

Kada odem nikada se više neću vratiti iz mnogih razloga i mnogo ću ti nedostajati.Poželjet ćeš da nisi uzimao sve zdravo za gotovo.I znam da kada odem, bit ćeš povrijeđen i osjećat ćeš se prazno.Iste stvari koje ja osjećam svakodnevno.Kada odem, neću se vratiti, i nikada više nećeš čuti za mene.

Ja zaslužujem sreću, i ti takođe, možda to jednostavno ne možemo pronaći zajedno.Uvijek ću dovoditi u pitanje činjenicu da sam sada ovdje i volim te kao da nikada prije nisam voljela nikoga i da mi isto to ne možeš pokazati zauzvrat.Zato kada odem, brinut ću se ta sebe i pronaći unutrašnji mir.Ja ću krenuti dalje i započeti novo poglavlje.To će boljeti, ali kada kažem ‘zbogom’ , biće to zauvijek.

Dragi Bože, nadam se da me čuvaš za nekoga posebnog

Znala sam tko sam i što sam željela od svijeta. Ali na ovom putu samospoznavanja shvatila sam koliko sam izgubljena. Izgubila sam se jer sam napustila tebe, Gospode.

Prestala sam razgovarati s tobom i slušati Te. Prestala sam te ponekad čak i voljeti. Krivila sam vas za sve moje tuge i očaj. I vikala sam na Tebe što si me napustio, iako nikad nisi, ni na sekundu.

Ali sada znam bolje, Gospode. Pokušavam ponovno otkriti tko sam u vašim rukama. Zato što ja koja sam odraz Tebe, sam najbolja ja. I dok se približavam Vama, saznajem više o posebnoj i moćnoj ljubavi.

Ti me voliš u dobrim danima, ali ti me više voliš u mojim lošim danima. Slušate me kad sam glasna, ali još više kad sam tiha. Pomažeš mi kad pitam, ali me nikada ne zaboravljaš kad ne pitam.

Vi me poznajete iznutra i volite me kakva jesam. Nisam ništa učinila da bih zaslužila ovu ljubav, ali ipak me volite. Čak i na dan kad te ne volim. Čak i na dan kada to ne zaslužujem.

Gospode, kroz Tvoju ljubav sam naučila što je prava ljubav. Možda nisam savršena, ali tvoja ljubav jest. Dakle, znam da me čuvaš za nekoga stvarno posebnog.

Netko s kim mogu podijeliti svoje misli, strasti i strahove. Netko koga mogu izazvati i tko će me izazvati. Netko tko ovo traži od Tebe.

Gospode, znam da sam navikla da te požurujem, i znam da možda nisam spremna. Ali nadam se da prihvataš ovu molitvu.

Do tada ću pokušati vjerovati vašoj vremenskoj traci. Do tada ću te pokušati slušati kad kažeš “sačekaj”.