Izbegavajte na svaki način da pripisujete sebi status žrtve

3. Pokušajte da se ne oslanjate previše na političare

– ne samo zbog toga što su nepametni ili nepošteni, što je najčešći slučaj, već zbog obima njihovog posla, koji je preveliki čak i za najbolje među njima, niti na bilo koju političku partiju, doktrinu, sistem ili njihove projekte. Oni u najboljem slučaju mogu da unekoliko umanje socijalno zlo, ali ne i da ga iskorijene. Kakvo god da je suštinsko poboljšanje, sa etičke tačke gledišta, ono će uvijek biti zanemarljivo, jer će uvijek biti barem jedan čovjek – koji neće imati nikakve koristi od tog poboljšanja.

Svijet nije savršen; Zlatnog doba nikada nije bilo i nikada neće biti. Jedino što će se desiti sa svijetom, on će biti viši, to jest mnogoljudniji, ne povećavajući razmjeru.
​Koliko god da vam čovjek kojeg ste izabrali, obećao da će pravilno dijeliti kolač, on se neće povećati u veličini; porcije će sigurno biti manje. U svijetlu toga – ili bolje rečeno u mraku, morate se osloniti na sopstvenu domaću kuhinju, to jest upravljati svijetom samostalno, barem tim njegovim dijelom koji vam je dostupan i u okvirima vašeg dometa.

Međutim, ostvarujući to, moraćete takođe biti spremni na tužnu spoznaju da ni vašeg sopstvenog kolača neće biti dovoljno; moraćete biti spremni da okusite u istoj mjeri i blagodarnost i razočarenje. Sada, najteža lekcija za usvajanje – ne gubiti vrednoću u kuhinji, jer ako servirate taj kolač makar jedanput, stvorićete masu očekivanja. Zapitajte se imate li snage za takvu neprekidnu isporuku kolača, ili je bolje da računate na političare? Kakav god bio ishod tog samočeprkanja – može li se svijet osloniti na vaš kolač? – počnite odmah da radite na tome, da sve te korporacije, banke, škole, laboratorije, ili gdje već budete radili i čije prostorije se zagrijevaju danonoćno i čuvaju, puste beskućnike da prenoće unutra, barem sada, kada je zima.

4. Pokušajte da se ne izdvajate, pokušajte da budete skromni.

Čak i sada nas je previše, a uskoro će nas biti mnogo više. Ovo otimanje za mjestom pod suncem, neminovno se dešava na račun drugih koji neće da se penju. To što morate da stanete na nečije noge, ne znači da treba da stanete na njegova ramena. Pored toga sve što ćete vidjeti sa te tačke – je ljudsko more, plus one koji su kao i vi zauzeli sličnu poziciju – istaknutu, ali pri tom veoma nepouzdanu: oni što se zovu bogatim i slavnim. Uopšte, uvijek ima nečeg neprijatnog u tome da čovjek ima više sreće od njemu sličnog, pogotovo kada tih sličnih ima na milijarde. Uz to treba dodati da bogatih i slavnih u naše vrijeme ima na gomile i da tamo, na vrhu, postaje veoma tijesno. Ako želite da postanete bogati i slavni ili i jedni i drugi, neka vam je sa srećom, ali ne predavajte se tome potpuno.

Žudjeti za nečim što ima neko drugi, to znači gubitak svoje jedinstvenosti; s druge strane, to naravno, stimuliše masovnu proizvodnju. Ali pošto trčite životnu trku samo jednom, bilo bi razumno da izbjegavate najočiglednije klišee, uključujući i luksuzna izdanja.

Svijest sopstvene izuzetnosti, imajte to u vidu, takođe podriva vašu jedinstvenost, da ne govorimo o tome da sužava vaš osećaj za realnost na nivo već postignutog. Gurati se među onima koji, sobzirom na njihov prihod i spoljašnji izgled predstavljaju – makar teoretski – neograničen potencijal, mnogo je bolje od članstva u bilo kom klubu. Potrudite se da budete sličniji njima nego onima koji na njih ne liče; trudite se da nosite sivo. Mimikrija je zaštita individualnosti, a ne odustajanje od nje.

Savjetovao bih vam, isto tako, da govorite tiše, ali se plašim da ćete smatrati da sam otišao predaleko. I ne zaboravite da je pored vas uvijek neko – blizak. Niko ne traži od vas da ga volite, ali trudite se da ga ne povrijedite i da ga ne uznemiravate mnogo; gledajte da mu stanete na nogu oprezno, a ako se desi da poželite njegovu ženu, imajte na umu da to govori o nedostatku vaše mašte, o vašem nevjerovanju u bezgranične mogućnosti života ili ne poznavanju njih. U najgorem slučaju potrudite se da se sjetite sa kakve je daljine – od zvijezda, iz dubine vasione, možda s njenog suprotnog kraja – stigla molba da to ne činite, isto kao i ideja ljubi bližnjeg svog kao samoga sebe. Očito da zvijezde znaju više o sili teže i usamljenosti nego vi pošto su one – oči željenja.

5. Izbjegavajte na svaki način da pripisujete sebi status žrtve.

Od svih djelova tijela najbudnije pazite na svoj kažiprst jer je on žedan osude. Kažiprst je znak žrtve, on je suprotnost podignutom srednjem prstu i kažiprstu u znak pobede, znaku – V. Koliko god bio odvratan vaš položaj, nastojte da ne krivite za to spoljne sile: istoriju, državu, šefove, rasu, roditelje, mjesečeve mijene, djetinjstvo, kasno sjedanje na nošu itd. Jelovnik je opširan i dosadan i sama njegova opširnost i dosada dovoljno su uvredljive da čovjek troši svoju inteligenciju birajući sa te trpeze. U trenutku kad bacate krivicu na nekog drugog, potkopavate sopstvenu odlučnost da nešto uradite; može se čak utvrditi da prst koji optužuje tako mahnito podrhtava u slučaju da ta odlučnost nije dovoljno čvrsta. Na kraju krajeva, ni status žrtve nije lišen svoje privlačnosti. On izaziva saosjećanje, nagrađuje se zaslugama, i cijele države i kontinenti se raznježuju u sumraku mentalnih padova prestavljenih kao svijest žrtve.

Postoji čitava kultura žrtve koja se proteže od ličnih advokata do međunarodnih zajmova. Uprkos na postavljeni cilj tog sistema, čist rezultat njegove djelatnosti nesumnjivo umanjuje očekivanja, kada se bijedno preimućstvo uzima i proglašava krupnim dostignućem. Naravno to ima terapeutsko dejstvo i računajući na oskudnost svjetskih resursa, makar čak higijenskih, trudite se da se tome suprotstavite. Koliko god nepobitno bio očigledan vaš gubitak, negirajte ga dokle god ste pri razumu, sve dok vam usta mogu izgovoriti „ne”.

Nastavak na sljedecoj stranici: