Izbegavajte na svaki način da pripisujete sebi status žrtve

Dio čuvenog govora Josifa Brodskog, koji je održao diplomcima Mičigenskog Univerziteta. (An Arbor, decembar 1988. godine.)
Život je igra sa mnogim pravilima, ali bez sudije. Mi saznajemo kako se ona igra više posmatrajući je, nego izučavajući iz neke knjige, uključujući tu i Sveto Pismo. Zato nije ni čudno što mnogi igraju nepošteno, tako malo njih pobjeđuje, a toliko mnogo gubi.

1. Sada i u buduće, mislim da je razumno da se skoncentrišete na preciznost vašeg jezika.

Pokušajte da proširite svoj rečnik i da se odnosite prema njemu kao što se odnosite prema bankovnom računu. Udijelite mu mnogo pažnje i starajte se da povećate svoju dividendu.
Cilj ovdje nije u tome, da to doprinese vašoj ljeporečivosti u spavaćoj sobi ili profesionalnom uspjehu – mada je kasnije i to moguće – i nije u tome da vas pretvori u sofisticirane govornike. Cilj je da vam da mogućnost da se izrazite što je moguće potpunije i tačnije; jednom riječju, cilj je vaša uravnoteženost. Jer akumulacija neiskazanog, neizgovoreneg potencijalno može da dovede do neuroze.

Svakim danom u duši čovjeka mnogo toga se mijenja, međutim način izražavanja često ostaje jedan te isti. Sposobnost izražavanja zaostaje za iskustvom. Ovo pogubno utiče na psihu. Osjećaji, nijanse, misli, percepcije, koji ostaju neimenovani, neizgovoreni i nedovoljno formulisani, sakupljaju se unutar individue i mogu dovesti do psihološke eksplozije ili sloma.

Da biste to izbjegli, ne morate se pretvoriti u knjiškog moljca. Potrebno je samo da kupite rečnik i čitate ga svaki dan, a ponekad – i knjige pjesama. Rečnici, međutim, imaju primarni značaj. Ima ih mnogo svuda okolo; uz neke dolazi i lupa. Oni su relativno jeftini, a čak i najskuplji od njih (opremljen sa lupom) košta mnogo manje od jedne posjete psihijatru. Ako i dalje namjeravate da posjetite psihijatra, obraćajte se sa simptomima leksičkog alkoholizma.

2. Sada i u buduće, pokušajte da budete dobri prema svojim roditeljima.

Ako vam ovo zvuči previše kao “Poštuj oca i majku svoju”, ne mari. Ja samo želim da kažem: Pokušajte da se ne bunite protiv njih, jer će, po svemu sudeći, oni umrijeti prije vas, tako da se možete osloboditi bar tog osećaja krivice, kad već ne možete tuge. Ako vam je neophodno da se bunite, bunite se protiv onih koji nijesu tako ranjivi. Roditelji su suviše bliska meta (kao, uostalom, i sestre, braća, supruge ili muževi); distanca je takva da ne možete promašiti. Bunt protiv roditelja sa svim onim neću-od-vas-uzeti-ni-groša, u suštini je izrazito buržoaski manir jer najviše zadovoljava buntovnika, u ovom slučaju, zadovoljava ga duhovno, što mu daje sigurnost. Što kasnije pođete tim putem, kasnije ćete postati duhovni buržuj; to jest što duže ostanete skeptik, sumnjičav, intelektualno nezadovoljan, to bolje po vas. S druge strane, naravno, to neću-uzeti-ni-groš ima praktičan smisao, pošto će vaši roditelji, najverovatnije, zavještati sve što imaju vama, i uspešni buntovnik će na kraju dobiti imovinu u cjelini – drugim riječima, bunt je veoma efikasna forma štednje. Mada je kamata ubitačna i, rekao bih, vodi u bankrotstvo.

Nastavak na sljedecoj stranici: